Kolege u ratno vrijeme
Iako kolege u JYSKu Ukrajina veže zajednička tragedija, teške trenutke doživljavaju različito
Neki rade u trgovinama, neki su se pridružili oružanim snagama ili obrani koja štiti civilno stanovništvo, a neki su proživjeli dane i noći okruženi neprijateljem u bazama ili skloništima.
JYSK je u kontaktu sa svima njima, a u nastavku slijede neke od njihovih osobnih priča.
Prva pomoć ranjenicima
Andriy Bezkhlibny, Area manager of furniture (Voditelj odjela za namještaj) u Kijevu i njegova kolegica i partnerica, Alina Dorosh, koja radi u korisničkoj podršci, pomažu patrolnoj policiji.
Prije nego je došao u JYSK, Andriy je bio natporučnik zdravstvenog osoblja. I on i Alina imali su osnovna znanja o pružanju prve pomoći ranjenicima. U prvim danima rata obučavali su vojnike u pružanju prve pomoći, a sada spašavaju živote preuzimajući zadatke zajedno s policijom.
“JYSK je također pomogao našoj jedinici s vrećama za spavanje, dekama i ručnicima. Osim toga, kupili smo sve što je bilo potrebno policiji, zahvaljujući mojim kolegama iz korisničke službe”, kaže Alina.
“Hvala JYSKu na podršci, pomoći i brizi. Teško je i strašno i ja se također bojim svaki put kad idem u misiju, ali to je sada novo normalno u Ukrajini i svi mi radimo važan posao na našim frontama”, kaže Andriy.
Od Harkova do Lavova
Store manager Oleksiy Simbiriov iz Harkova evakuiran je u zapadnu Ukrajinu nakon sedam dana bombardiranja.
“Nakon dolaska u Lavov, odmah sam zatražio da idem na posao i krenuo raditi sutradan. Bio sam jako sretan zbog te prilike jer radni zadaci skreću mi pažnju s problema, tjeskobe i praćenja vijesti”, kaže Oleksiy.
“Ponosan sam što JYSK nije ostao po strani, već je donirao mnogo proizvoda za volontere. Otvorili smo i neke od trgovina za naše kupce kako bismo im omogućili kupnju potrebnih stvari za život. Za tepisima, jastucima, madracima, sofama itd. potražnja je daleko premašila ponudu. Prodali smo sve što se moglo prodati! S naše strane nastojimo pružiti jedinstvenu uslugu svakom kupcu unatoč posebnim uvjetima rada”, nastavlja Oleksiy.
Devet dana u podrumu
Yulia Bondarchuk, Store managerica u Buchi, nedaleko od Kijeva, živjela je s djecom u podrumu devet dana, okružena paljbom.
"Neizvjesnost je bila najstrašnija stvar dok smo bili tamo. Bojali smo se izaći jer je neprestano bilo bombardiranja, helikoptera i borbenih zrakoplova. Šokantna mi je bila vijest da je granata uletjela u trgovački centar u kojem se nalazila naša trgovina i izbio požar”, kaže Julia, koja je bila sama s djecom dok joj je muž bio u inozemstvu.
"Napokon smo našli čovjeka koji je imao auto i usudio se povesti nas. Brzo sam sakupila najvažnije stvari, svoju djecu i dvije mačke jer nakon svih ovih događaja, materijalne stvari mi više ne znače ništa. Tada se sve doimalo kao san: kako smo odlazili i koliko je bilo strašno. Mislim da uopće nisam disala. Ljudi s mitraljezima, pucnjevi iznad glave. Sjećam se da sam svima zahvaljivala što smo živi. Jako sam zahvalna ljudima koji su pomogli u ovoj strašnoj situaciji”, objašnjava Yulia.
Snažno jedinstvo
Anastasia Zakharova iz trgovine u Buchi bila je gotovo dva tjedna okružena strašnim uvjetima sa suprugom i trogodišnjim sinom.
"Drugi dan rata više nije bilo interneta. Tri dana kasnije nije bilo ni struje ni vode, a sedmi dan nestalo je plina.Kažu da se čovjek može na sve naviknuti. Da, prilagodili smo se. Nosili smo vodu u kantama iz bunara, napravili peć za kuhanje u dvorištu, točili benzin iz auta u agregat kako bismo napunili telefon. Svi susjedi su postali jedna snažna ekipa", kaže Anastasia.
"Postalo je jako strašno kad su nam se borbe približile i trajale tri sata. Tada je bila samo jedna misao: otići s djetetom, ali bilo je prekasno, naš je grad već bio okupiran. Kolone neprijateljskih vozila stajale su oko našeg stambenog kompleksa. Čekali smo humanitarni koridor koji je konačno otvoren 8. ožujka. Bijeg je trajao jako dugo u koloni dugoj nekoliko kilometara. Vidjeli smo sve i opremu i neprijatelje. Stajali su na svakih sto metara sa strojnicama, a oko nas su se čule samo eksplozije. Nismo znali što će biti s nama. Kada smo napokon došli do naše vojske, svi su plakali: Najgori trenuci u mom životu su iza mene", objašnjava Anastasia.
Katerynin "ženska postrojba"
Kateryna Hrushchenko iz trgovine u Harkovu bila je prisiljena napustiti svoj dom i grad, a sada organizira humanitarnu pomoć u selu u blizini Harkova.
U susjedstvu je oko 500 imigranata iz Harkiva. Mnogi od tih ljudi bili su redoviti kupci u JYSK trgovini u kojoj je radila.
"Svakodnevno imam puno posla: sastavljam popise migranata, prikupljam potrebe i zahtjeve stanovnika, pakiram i izdajem humanitarnu pomoć itd., ali odlučila sam ne stati na tome. Učlanila sam se u Žensku volontersku zajednicu. Naša organizacija ujedinjuje snažne i aktivne žene iz različitih dijelova Ukrajine. Mi smo "Ženska postrojba"! Imamo vlastitu web stranicu i aktivno razvijamo stranice na društvenim mrežama", kaže Kateryna.
