Troje kolega daju osvrt na jednu godinu u ratu

24. februara 2023. se navršava jedna godina otkako je Rusija napala Ukrajinu. Portal GOJYSK.com je razgovarao s troje ukrajinskih kolega o njihovoj svakodnevnici u zemlji u ratu. 

Gloria Magdiy, Store Manager u Zaporožju 

Kakav je vaš radni dan sada u poređenju s tim kakav je bio prije 24. februara 2022.? 

24. februar je stvorio određene promjene u našem životu, ali smo se i prilagodili ovoj stvarnosti. Ako se ujutro oglasi uzbuna, imamo dogovor da ne idemo na posao dok ne završi. Kada smo na poslu i oglasi se uzbuna, zamolimo kupce da napuste prodavnicu.  

Kako se u prodavnici nosite s nestankom struje i nedostatkom grijanja, vode itd.? 

Na svu sreću nemamo nikakvih problema s nestankom struje i vodom. Opremljeni smo generatorom i stanicom za punjenje. Nažalost, u našoj prodavnici nema grijanja jer trgovački centar u kojem se nalazimo ne uključuje grijanje. Taj smo problem riješili dodatnim jaknama.  

Zbog čega idete na posao s rizikom od vazdušnih uzbuna i napada? 

Nije mi teško održavati normalnu atmosferu jer se pokušavamo pomalo našaliti u vezi svega i to pomaže. Da budem iskrena, čak sam i mirnija kad sam na poslu. Toliko toga ima za uraditi na poslu da čak i nakon noćnog granatiranja nema vremena za sjetiti se. 

Mnogi vaši zemljaci i zemljakinje su pobjegli iz Ukrajine zbog rata. Zašto ste odabrali da ostanete? 

Bila sam u Njemačkoj četiri mjeseca. Moj suprug je insistirao, iako ja to zaista nisam željela. Otišla sam baš u sigurno vrijeme u Zaporožju, ali kad sam se vratila, počelo je teško granatiranje, a jedno se desilo 300 metara od mog doma.  

Moj je suprug otišao u Oružane snage. Čak i uz takav strah i užas, rekla sam: "Neću nigdje ići dok ne postane potpuno nepodnošljivo." JYSK i posebno moja prodavnica su mi druga porodica i ne želim da odem. Mnogo sam zahvalna rukovodstvu kompanije na ogromnoj podršci. 

Anna Bykova, Store Manager u Kijevu

Kakav je vaš radni dan sada u poređenju s tim kakav je bio prije 24. februara 2022.? 

Teško je reći. U Kijevu se ne oglašava alarm nekoliko dana zaredom i iznad nas ne lete rakete. Obično sam toliko zaokupljena poslom da na trenutak zaboravim šta se dešava izvan rutine. Toliko smo se prilagodili radu tokom vazdušne uzbune da često radimo korisne stvari u skloništu s našim kolegama: pripremamo cjenike za kampanju, razgovaramo o rezultatima rada prodavnice i postavljamo si nove ciljeve, čitamo koncepte i vijesti u aplikaciji MYJYSK.  

Zbog čega idete na posao s rizikom od vazdušnih uzbuna i napada? 

Meni lično se dopada stav kompanije prema zaposlenicima i odgovornost prema kolegama. Svi smo u istim uslovima. Samo se podržavajući međusobno možemo motivirati da ne odustanemo, već da idemo naprijed ka svojim ciljevima.  

Mnogi vaši zemljaci i zemljakinje su pobjegli iz Ukrajine zbog rata. Zašto ste odabrali da ostanete? 

Postojale su sumnje, naravno, i želja da se djeca povedu iz tog straha. I prije rata sam ozbiljno razmatrala tu opciju.  

Ali prvo što me spriječilo da odem su moji roditelji koji ne mogu živjeti sami. Oni žive u području Sumy na granici s Rusijom, gdje su vođene teške bitke. Nisu željeli napustiti svoj rodni kraj, nisu mogli. Shvatila sam da ne bih mogla mirno živjeti u inostranstvu znajući da sam ostavila rodbinu u Ukrajini.  

Kada su se naše prodavnice pomalo počele otvarati u aprilu, konačno sam shvatila da ne idem nigdje. Ovdje sam potrebna! 

Roman Klymovych, Store Manager u Lavovu

Kakav je vaš radni dan sada u poređenju s tim kakav je bio prije 24. februara 2022.? 

Svi su 24. februara počeli učiti da žive u ratu. Sada već godinu dana živimo u ratnom stanju. Koliko god to strašno zvuči, navikli smo se. Radni dan sada se skoro ne razlikuje od radnog dana prije 24. februara, samo ga komplikuju nestanci struje i povremene uzbune na koje smo već navikli. Sada tačno znamo mjere za sigurnost svih u prodavnici. 

Kako se u prodavnici nosite s nestankom struje i nedostatkom grijanja, vode itd.? 

Kada dođe do nestanka struje, obično to značajno utječe na proces rada. Nema svjetla, ne rade blagajne, pa ne možemo prodavati proizvode. Zato je kupljena električna stanica koja će osigurati svjetlo tokom nestanaka struje. Što se tiče grijanja, ove godine je zima bila topla pa u prodavnicama nije bilo previše hladno. S vodom nije bilo problema.  

Zbog čega idete na posao s rizikom od vazdušnih uzbuna i napada? 

Svi se bore na svom frontu. Dok nas neko štiti s oružjem u rukama, drugi moraju raditi kako bi podržali ukrajinsku ekonomiju. To su sad značajne stvari.  

Mnogi vaši zemljaci i zemljakinje su pobjegli iz Ukrajine zbog rata. Zašto ste odabrali da ostanete? 

Mislim da su svi odvagali sve razloge za i protiv prije donošenja važne odluke za sebe.  

Glavno je da se osjećamo sigurno tu gdje jesmo. Živimo na zapadu, gdje su mnogi također došli iz drugih ukrajinskih područja, a ne samo u inostranstvo. Da, ne postoji sigurno mjesto u Ukrajini dok se lansiraju rakete, niko ne zna gdje će pogoditi. Međutim, zasigurno znam da nigdje neće biti bolje nego kod kuće. Zato smo odlučili ostati. 

Ispod možete vidjeti na karti Ukrajine gdje tri menadžera prodavnice rade.