Troje ukrajinskih kolega o ratnoj godini iza sebe

24. veljače 2023. obilježava se godinu dana otkako je Rusija napala Ukrajinu. GOJYSK.com razgovarao je s troje ukrajinskih kolega o njihovom svakodnevnom životu u zemlji u kojoj još uvijek rat traje.

Gloria Magdiy, STORE MANAGERICA u Zaporožju

Kako izgleda vaš radni dan danas u usporedbi s onim  od prije 24. veljače 2022.?

24. veljače bio je velika prekretnica u našim životima, ali već smo se prilagodili  na novu stvarnost. Ako se ujutro oglasi sirena, imamo dogovor da ne idemo na posao dok ne završi stanje opće opasnosti. Kad smo na poslu i krene uzbuna, tražimo od svih svojih  kupaca da napuste trgovinu kako bi se sklonili na sigurno.

Kako u trgovini rješavate problem nestanka struje, nedostatka grijanja, vode itd.?

Na sreću, uopće nemamo problema s nestankom struje i vodom. Opremljeni smo generatorom i imamo punjač. Nažalost, u našoj trgovini nema grijanja, jer trgovački centar u kojem se nalazimo ne uključuje grijanje. Ovaj smo problem riješili dodatnim jaknama.

Što vas i dalje motivira da idete na posao unatoč riziku od zračnih uzbuna i  novih napada?

Bitno je donekle zadržati normalnu atmosferu, pokušavamo u svemu tome pronaći svijetlu točku i okrenuti se šali. Sve to nam pomaže. Da budem iskrena, čak sam i mirnija kad sam na poslu. Ima toliko toga za odraditi da čak i nakon noćnog granatiranja nemamo vremena misliti o tome što se upravo dogodilo.

Mnogi vaši muškarci i žene pobjegli su iz Ukrajine zbog rata. Kako to da ste odlučili ostati?

Bila sam u Njemačkoj na četiri mjeseca. Moj suprug je inzistirao ta tome, iako ja to zapravo nikad nisam željela. Otišla sam kad je u Zaporižju još uvijek bilo sigurno, no kad sam se vratila,  pogoršala se situacija i počelo je teško granatiranje od kojih se jedno dogodilo svega 300 metara od moje kuće.

Moj suprug se pridružio oružanim snagama a ja sam tu, u našem domu. Čak i s takvim svakodnevnim strahom i užasom, rekla sam samoj sebi: "Neću nigdje ići dokle god će biti donekle podnošljivo." JYSK i posebno moja trgovina su moja druga obitelj i ne želim otići. Zahvalila bi upravi na prilici  da radim i svoj podršci koju sam dobila tijekom ovih godinu dana. 

Anna Bykova, STORE MANAGERICA u Kijevu

Kakav je vaš radni dan sada u usporedbi s onim prije 24. veljače 2022.?

Teško je reći. Ponekad prođe i po nekoliko dana zaredom da nema uzbune i ne lete rakete oko nas i sve bude sasvim normalno. Tada se obično znam toliko zadubiti u posao da ponekad na trenutak zaboravim što se događa iza naše rutine. Već smo se toliko prilagodili radu pod zračnim uzbunama da često u skloništu radim s kolegama korisne stvari poput  pripreme cjenika za kampanju, razgovaramo o ostvarenim rezultatima, postavljamo si nove ciljeve, čitamo koncepte i novosti na MYJYSKu.

Što vas i dalje motivira da idete na posao unatoč riziku od zračnih uzbuna i napada?

Osobno mi se sviđa odnos tvrtke prema zaposlenicima i odgovornost prema kolegama. Svi smo u istoj situaciji. Podržavajući jedni druge međusobno se hrabrimo i motiviramo da ne odustanemo.

Mnogi vaši muškarci i žene pobjegli su iz Ukrajine zbog rata. Zašto ste odlučili ostati?

Bilo je dvojbi, naravno, želja da se djecu skloni i zaštiti od tog straha. I prije rata ozbiljno sam razmišljala o toj opciji.

No, prvo što me spriječilo da odem bili su moji roditelji, koji nisu u stanju živjeti sami. Žive u regiji Sumy na granici s Rusijom, gdje su se vodile žestoke bitke. Nisu htjeli napustiti rodni kraj, a nisu ni mogli. Shvatila sam da neću moći mirno živjeti u inozemstvu znajući da sam napustila svoje najbliže.

Kad su se naše trgovine u travnju počele malo po malo otvarati, donijela sam konačnu odluku da nigdje neću ići. Ovdje sam potrebna!

Roman Klymovych, STORE MANAGER trgovine u Lavovu

Kako izgleda vaš radni dan danas u usporedbi s onim prije 24. veljače 2022.?

24. veljače svi su počeli učiti živjeti u ratnom okruženju. Sada u toj izvanrednoj situaciji živimo već godinu dana. Bez obzira koliko zastrašujuće zvučalo, navikli smo se na to. Radni dan se više gotovo ne razlikuje od onoga što je bio prije 24. veljače, samo je kompliciraniji po pitanju nestanka struje i periodičnim uzbunama na koje smo već navikli. Danas točno znamo koje sve korake u trgovini treba poduzeti kako bi svi bili sigurni.

Kako u trgovini rješavate problem nestanka struje, nedostatka grijanja, nestale vode itd.?

Kad postoji problem s nestankom struje, to obično ima značajan utjecaj na radni proces. Nema svjetla, blagajne ne rade pa ne možemo ni prodavati izložene proizvode. Zato je kupljen generator kako bi se osiguralo svjetlo i tijekom nestanka struje. Što se grijanja tiče, zima je srećom ove godine bila blaga, tako da u trgovinama nije bilo previše hladno. 

Što vas i dalje motivira da idete na posao unatoč riziku od zračnih uzbuna i napada?

Svi se bore na svoj način i na svojim frontama. Dok nas neki štite oružjem u rukama, drugi moraju ići na posao kako bi podržali Ukrajinsku ekonomiju. To su sada značajne stvari.

Mnogi vaši muškarci i žene pobjegli su iz Ukrajine zbog rata. Kako to da ste odlučili ostati?

Mislim da je svatko za sebe dobro izvagao sve prednosti i nedostatke prije nego je donesena bilo koja važna odluka.

Najvažnija stvar je da se osjećamo sigurno tamo gdje jesmo. Živimo na Zapadu, gdje su doselili mnogi ljudi iz drugih ukrajinskih regija a činjenica je da u Ukrajini nema sigurnog mjesta kada se ispaljuju rakete jer nitko ne zna gdje će pogoditi. Međutim, siguran sam da meni osobno  nigdje drugdje neće biti bolje nego kod kuće. Zbog toga smo i odlučili ostati.

Niže možete vidjeti na karti Ukrajine mjesta gdje radi ovo troje Store managera .